Razlike između fizičke i pravne osobe

Razlike između fizičke i pravne osobe uključuju činjenice o tome što su, o vremenu dobivanja pravnog statusa te prestanku postojanja. Za fizičku osobu koriste se još i dva druga naziva – prirodna osoba ili naravna osoba dok za pravnu osobu postoji samo jedan izraz. Kako mnogi građani koji nikada nisu dobili pravno obrazovanje nisu uvijek sigurni o kakvim se točno razlikama između ove dvije „osobe“ radi u nastavku donosimo najvažnije razlike između fizičke i pravne osobe koje će vam pomoći da bolje razumijete ove pojmove.

Što ili tko je fizička, a što ili tko pravna osoba?

Fizička osoba naziv je koji se koristi kako bi se opisao život ljudskog bića kao subjekta prava. Sposobnost biti nositeljem prava i obveza je njegovo društveno svojstvo koje pravni poredak može, ali i ne mora priznati svakom čovjeku.

Fizičke i pravne osobe:

U robovlasničkom društvu robovi s pravnog gledišta nisu bili subjekti, već objekti prava.

Pravne osobe javnog prava su u pravilu države, jedinice lokalne samouprave i uprave, različite ustanove koje dobivaju sredstva iz državnog proračuna, javna poduzeća i sl. Također, postoje i ostale pravne osobe koje se nazivaju pravnim osobama privatnog prava (trgovačka društva, udruženja građana…).

Razlike između fizičke i pravne osobe u vremenu dobivanja pravnog statusa

Fizička osoba postaje se samim rođenjem što znači da tek rođeno dijete već posjeduje pravnu sposobnost iako zapravo nije sposobno za samostalan život. Hrvatsko pravo vrednuje presumpciju (pretpostavka je da je dijete rođeno živo), a u slučaju potrebe očuvanja prava još nerođenog djeteta ono se služi fikcijom što bi značilo da “onaj koji će se roditi uzima se kao da je već rođen”.

Pravnom osobom smatra se društvena tvorevina kojoj je pravni poredak države priznao pravnu sposobnost. Točno vrijeme stjecanja pravnog subjektiviteta u slučaju društvene tvorevine ili organizacije sporno je pitanje od njezinog nastanka. Osnovna dvojba unutar ovog pitanja jest sljedeće, mora li pravni subjektivitet pravnoj osobi biti priznat izravno ili neizravno nekim propisom ili je to nepotrebno. U pravnoj znanosti se smatra da su potrebne najmanje tri pretpostavke da bi se neka društvena tvorevina mogla priznati kao subjekt u pravnim odnosima; društvena tvorevina mora imati razmjerno čvrstu i trajnu organizaciju, organizacija mora imati zasebnu imovinu, odvojenu od imovine njezinih članova te pravna sposobnost organizacije mora biti priznata u tri različita sustava.

A) Po sustavu koncesije, društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – odobrenjem koje se daje po diskrecijskoj ocjeni. Kod nas ne postoji kruti i isključivi sustav koji bi beziznimno vrijedio za postanak svih vrsta pravnih osoba, bez obzira na njihov karakter.

B) Po sustavu slobodnog udruživanja pravna osoba nastaje organiziranjem. Po sustavu normativnog akta društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost izravno propisom (singularnom odredbom, osnuje se neka točno određena, dakle već individualizirana pravna osoba) ili se posebnim propisima određuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka tvorevina postala pravna osoba. Pravna se osobnost stječe tek registracijom.

C) Jedinice lokalne samouprave stječu pravnu osobnost direktno propisom. Sustav normativnog akta se u Hrvatskoj tradicionalno primjenjuje za stjecanje pravne osobnosti udruženja građana, društvenih organizacija, privrednopravnih subjekata te političkih organizacija. Za sve spomenute vrste pravnih osoba postoje posebni papiri kojima se određuje da ti subjekti stječu pravnu i poslovnu sposobnost upisom u sudski registar (za trgovačka društva) koji se vodi kod nadležnog tijela uprave.

Prestanak postojanja fizičke i pravne osobe

Fizička osoba prestaje postojati svojom smrću. Smrt označava prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe. Ako dođe do toga da se ne može jasno odrediti je li neka osoba živa ili mrtva pravo se služi presumpcijom smrti (to se često događa u slučajevima nestalih osoba koje nikada nisu pronađene žive ili mrtve). Proglašenjem umrlim samo se pretpostavlja i prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe.

Pravna osoba može prestati postojati propisom ili aktom državne vlasti (zabranom), može prestati i zbog toga što se broj članova smanjio ispod određenog broja koji je, npr. predviđen statutom pravne osobe. Ako je pravna osoba stvorena kako bi se postigao određeni cilj, ona može prestati postojati ostvarenjem tog cilja. Da bi korporacija postojala traži se postojanje tri člana prema pravilu tres faciunt collegium (trojica čine društvo). Pravna osoba može prestati i odlukom članova koji je sastavljaju kao i nestankom imetka. Također, prestaje i stečajem.